Misaone operacije

Misaone operacije su:


Analiza

Analiza (grčki ανάλυση, iz starogrčkog glagola ἀναλύειν, analyein – rastvoriti) je proces “rastvaranja” koncepta, propozicije, misli, lingvističkog sistema, kao i bilo koje postavke, na “krajnje” ili jednostavnije sastavne delove.

Zavisno od naučne grane se primenjuju različite analitičke metode..

Hemijska analiza, se recimo bavi, identifikovanjem hemijskih elemenata ili rastvora hemijskim ili fizičkim metodama. Pri tome se razlikuju kvalitativna (“Koji hemijski elementi?”) i kvantitativna analiza (“Koliko ima određenog hemijskog elementa?”).

Većina naučnih grana (npr. socijalne i ekonomske nauke, informatika, itd.) za analizu primenjuju određene statističke alateAnaliza podataka odgovara fazi identifikacije i interpretacije sakupljenih podataka. Cilj takve analize je obično utvrđivanje određenog stanja i ispitivanje uzroka koji su do tog stanja doveli.

Analitička faza je potreban korak pri rešavanju problema ili poboljšavanju situacije.

Jedan od problema analitičkog pristupa u naukama kao i u filozofiji, je taj što on podrazumeva da se samom analizom stanje stvari koje se analiziraju ne menja. Sa ovim problemom se češće može susresti u logici i filozofiji nego u empirijskim naukama, ali i u naučnoj praksi se javlja, kao na primer u kvantnoj fizici.

Mnogi filozofi osporavaju univerzalnu mogućnost primene analize jer, po njima, njena doslovna upotreba pri pokušaju rešavanja većine filozofskih problema dovodi do apsurda. Ovi filozofi su uglavnom pripadnici pravaca direktno suprotstavljenih tzv. analitičkoj filozofiji.


Sinteza

Sinteza (grč. sýnthesis: sastavljanje ≃ sin- + -teza) je misaona operacija kojom se udružuju pojmovi užeg opsega u logički šire pojmove ili sudove.

Jednostavnije:

  • misaona operacija u kojoj od pojedinačnih delova (činjenica i jednostavnijih tvrdnji) sastavljamo celinu (složeniju tvrdnju)
  • suprotna je analizi
  • u sintezi uzimamo kao učinjeno ono što je u analizi bilo posljednje dostignuto te vraćajući se unatrag koracima suprotnima analizi, dolazimo do konstrukcije onog što je bilo traženo
  • praktički je nedeljiva od analize, tj. nadopunjuju se; analitičko-sintetička metoda

Apstrakcija

Apstrakcija (lat.) je:

  1. misaono izdvajanje nekih osobina i svojstava predmeta od samog predmeta;
  2. apstraktan pojam izdvojen od nečega konkretnog za koji je vezan.

Apstrahirati -hiram, zap. kr. apstrahovati -ujem (nem. abstrahieren):

  1. (iz)vršiti apstrakciju;
  2. ne uzeti (uzimati) nešto u obzir, ne obazreti se, ne obazirati se na nešto.

Apstraktan -tna (lat.): dobijen apstrakcijom, misaon; suprotno od konkretan.


Konkretizacija

Konkretizacija je sintetička metoda zasnovana je na proceduri suprotnoj od apstrakcije. Ona podrazumjeva kretanje mišljenja i saznanja od općeg ka posebnom i pojedinačnom, od apstraktnog ka konkretnom.

Leave a comment